Volim te

Napisano jedne ljetne subotnje noći. U tramvaju u polupijanom stanju. Uživajte..

Krivo mjesto. Krivo vrijeme. Krivi ljudi.
Ti spavaš. Tako spokojno
spavaš obavijen velom noći.
Magični snovi prodiru
sve dublje u tvoj um.

Ja. Neshvaćena djevojka
pred gomilom ljudi.
Izložena. Sićušna. Mala.

Mi. Negdje u djeliću
svemira. Tako velikog,
prostranog, beskonačnog.

Pokušavamo se otvoriti
potpuno, predati bezuvjetno,
ali nešto koči našu
romansu, našu preveliku
želju.

Volimo se, svatko
u svom svijetu.
Tako prokleto različiti,
ustvari isti, plahi,
željni slobode.

Da možemo živjeti,
disati slobodno,
bez pravila, bez cijene.
Skupa. Uvijek skupa.
Bez obzira na činjenice,
ljude.

Ulica bez glasa, tek
odmjereni koraci budućnosti,
koja stiže. Neumorno
dolazi rušeći dane,
zaboravljajući glasove,
riječi, nadu.

Nebo tamno, sivo,
nakon kiše.
I zvijezde. Koje
uvijek stoje. Nepregledne,
udaljene, sitne. A tako
velike i moćne.

Lavež psa. Iskren. Lud.
I sjena. Bolna,
teška, izokrenuta sjena.
Uvijek tu, uvijek prati.
Bez tona. Bez prigovora.
Bez straha.

Napokon utočište. Spas.
Mir. Spavam.
MOžda budemo skupa.
Barem kroz snove,
barem trenutak.

Srušit ćemo zidove,
pobijediti udaljenost.
Ti i ja. Ponositi. Vječni.
Gladni života. Zauvijek
jedno. Barem kroz snove.


15.09.2009. | 18:46 | 5 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

Bjeg iz površnosti

Ne tuguj za onim što je tek bilo.
Ne teži za onim što ne može biti.
Ne boj se onoga što će tek doći.


Gomilaju se dani, a nismo ni svjesni njihova tijeka. Gubimo dokaze, brišemo sjećanja kao da nikada nisu postojala. Ostaju nam samo riječi, na papiru, i ono što nam je u srcu.. Ništa više..

Trebao mi je udarac da me vrati u realnost, poticaj izvana kako bih naučila cijeniti ono što imam i voljeti ono što predstavljam. Bježim iz staza površnosti. Jer kamo one vode?

Imamo puno, tražimo više bez shvaćanja vrijednosti postignutog. Bez razmišljanja hrlimo u lakomi svijet u potrazi za nečim ne razumijeći kako je već pokraj nas.

Ponekad činimo ono što ne bi trebali, nesvjesno nanosimo zlo voljenim osobama iz trenutne zabave, užitka ili osjećaja. Radimo gluposti koje znamo da ne bi smjeli, a opet ih, pod utjecajem atmosfere, činimo bez premišljanja.

Jesmo li zbog toga manje vrijedni? Gledamo li se drugačijim očima? Greške čine život. Greške jesu život.

No jesu li to zbilja greške? Ili stvari radi kojih cjenimo ono što posjedujemo?


03.04.2009. | 22:46 | 12 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

Ponovno rođenje

Ne tako davno, živjela je djevojka sigurna u sebe i svoje snove. Voljela je život i smijeh ljudi. Svako loše iskustvo učinilo ju je jačom, svaki poraz bio je njezina pobjeda. Bila je sretna..

Dani su postajali mračniji, srce je ispunila tmina. Plakala je mrzeći suze. Svaka noć postala je patnja. Sjedeći u svojoj sobi pitala se gdje je nestala ona nekoć sretna djevojka, njezina sreća, živost, ljepota života. Snaga i odlučnost. Ustrajnost i pouzdanost.

Da, govorim o sebi. Što se dogodilo s mojim životom..? Želim opet biti ona stara cura. Divili su se mom osmijehu i lakoći koju zračim, pogledu na svijet i neopterećenoj duši.

Feniks se uvijek ponovno rodi, izdigne iz pepela. Možda feniksi ne postoje, ali ja koračam ovom planetom i ne želim gledati život kako prolazi..

Neću dozvoliti da me nesreća gazi, niti da bol preuzme moje srce. Toliko volim život da ne mogu dopustiti da nestane. Jutros je sunčeva zraka pogladila moj obraz. Nakon toliko oblačnih dana. Stoga sam ponovno s vama, bolja i jača. Kao i uvijek, s osmijehom na licu.

"Pokušaj ostaviti ovaj život malo boljim nego što si ga našao, pa kad dođe tvoj red za umiranje, možeš umrijeti sretan uz osjećanje da nisi potratio svoje vrijeme, već učinio najbolje što si mogao."


05.01.2008. | 00:14 | 14 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

Osjetiš li..? Kako prolazi..

Ponekad je doista teško slijediti snove. Bit će dobrih i loših dana, sretnih i tužnih trenutaka. Život je put. Potraga za željama, znanjem i onom što nas veseli. Život nosimo u srcu. Naša patnja i sreća, tuga i veselje, suze i smijeh.

Život je danas i sada, u ovom trenutku.
Osvrnite se oko sebe.
Udahnite duboko.
To je život.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Svaki poklonjeni osmijeh, zraka sunca, kapljica kiše, topla riječ i zaljubljeni pogled.
Dječji plač, ptičji pjev i miris cvijeća.

Živite ga… Ugledajte… Osjetite…

Za njega smo stvoreni. Ne dopustite da prođe. Brz je, poput vjetra. Samo se popnite na njegove struje. Odvest će vas na mjesta koja niste ni zamišljali. Odvažite se.
Osjetiš li..? Kako prolazi..

Slijedi snove i pucaj na Mjesec. Čak i ako promašiš, završit ćeš među zvijezdama..


11.06.2007. | 21:35 | 15 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

Potaknuta spoznajom o surovoj stvarnosti života

Posramila sam se...
- uživanja u čokoladama, slatkišima i piću subotom vani, dok svakodnevno sve više ljudi umire od nedostatka kruha
- rasipanja vode, dok su se gomilama grla osušila
- željom za novcem, većom kućom i raskošnijim namještajem, dok mnoštvo spava na ulici ili hladnim i vlažnim mjestima
- upaljenim svijetlima i kada treba i kada ne, dok velika količina ljudi još uvijek svijećama osvjetljava svoje skućene kutke
- davno zaboravljene odjeće u mome ormaru, dok masa već godinama hoda u istim dronjcima
- kupovanja skupe šminke i raznih preparata za tijelo, dok se neki samo žele okupati, a nemaju mogućnosti
- ne cijenjenja škole i učenja, dok bi neki dala sve da znaju pisati i čitati
- svađe s roditeljima, dok mnoga djeca svakodnevno pate zbog nedostatka njihove topline
- grubih riječi osobama koje sam povrijedila, dok bi pojedinci samo željeli imati jednog pravog prijatelja, a okolina ih odbacuje

Zamislite sebe – bez kuće, hrane i pitke vode, vječito gladni i žedni, u strahu pokušavajući zaspati u trošnom podrumu, vlažnom i hladnom, bez svijetla. Nemajući nikoga s kime biste popričali, nikoga tko bi vas zagrlio kada vam suze krenu na oči, utješio vas kada vam je najteže. Izmučeni, izmrcvareni i ostavljeni na ulici.
Pomislite što se krije u srcima tih ljudi. Ne razmišljajte o njima kao o statistici jer, zaista, oni nisu samo to. To su ljudski životi. Vrijedni kao tvoj i moj.


11.03.2007. | 18:23 | 32 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

Nauči prepoznati radost u boli

Postoje sati kada se osjećamo odbačeno i tužno, dani kada stvari ne idu tokom kojim bi mi željeli da idu, tjedni kada nemoćno proklinjemo život. Zaista, svatko ima crnih dana kada bi najradije uzeo gumicu i izbrisao sve loše stvari, bacio u smeće godinama čuvanu bol, isprao vodom zatomljenu patnju.

No, jesi li ikada pokušao učiniti dan ljepšim? Da li si se potrudio skinuti sve svoje maske i prljave misli? Vrijeme maškara je prošlo. Razmisli o stvarima koje voliš i osobama koje ti znače. Veseleći druge, veseli sebe.

Život je put kojeg trebamo prijeći. Živi polako i gledaj ljepote svijeta, pamti svako dobro djelo, osjeti snagu života, divi se svakoj lijepoj riječi, poštuj svako srce. Potrudi se da ti dan postane magičniji, san stvarniji, mrak svjetliji. Nauči osjetiti sreću i prepoznati dobro u zlome, svijetlo u tamnom, radost u boli, osmijeh u suzi.

Nemoj dopuštati drugima da odlučuju o tvojoj sreći. Uživaj u životu i pošalji mi osmijeh.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

…jer ga i ja šaljem tebi… smijeh


01.03.2007. | 23:55 | 17 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

Molim te, ne gnjavi!

Postoje osobe kojima se u svakom trenutku možemo obratiti za pomoć i zatražiti savjet, koje su nam darovale život i vječitu ljubav – naši roditelji. No ipak, usprkos pažnji koju nam poklanjaju, ponekad su zaista nepodnošljivi.

U ovim tinejdžerskim danima, kada nas neprestano pucaju hormoni i mučimo se sa školom, a u ljubavi ide katastrofalno, pojave se s prigovorima. Čim otvorimo oči i ugledamo jutarnje zrake sunca, krenu govoriti o vječnom neredu u našoj sobi. Stol prepun knjiga i papira, odjeća po naslonjačima, centimetri prašine na ormarima i nepospremljen krevet postali su njen zaštitni znak. Ponekad i nas uzruja kada ne možemo pronaći omiljenu majicu ili se mobitel izgubi u mnoštvu nepotrebnih sitnica, zbog čega smo prisiljeni slušati ispade o lijenosti i sobi koja nalikuje odlagalištu otpada. Na leđa nam, "za kaznu", nabacuju mali milijun kućanskih poslova.

Usput dobacuju prigovore o našoj prijateljici s probušenim nosom i dečku koji nas svaku večer prati kući. Pitaju se što mi uopće radimo s njime jer smo premladi za bilo kakav oblik ljubavnog odnosa. Uostalom, kakva je svrha glazbe koja se satima čuje iz naše sobe?

Kada tama polako obavije grad i mrak se spusti, odlazimo se spremati za izlazak. Smeta im šminka koju smo stavili i odjeća koju smo obukli. Slušamo upozorenja o alkoholu, drogi i štetnosti pušenja te obećajemo paziti da nas netko ne ukrade. Rasprava o vremenu povratka redovito prerasta u svađu. Čuje se vika, galama i pokoji prekrasni kompliment kojima nas svakodnevno obasipaju naši roditelji. Bježimo iz te ludnice stalnih upozorenja i prigovaranja dovikujući da ne gnjave.

No ipak, dok se vučemo ulicama zadnjim naporima snage, duboko u duši znamo da nas roditelji vole, nadajući se da će i vrijeme ratovanja proći.


05.02.2007. | 19:07 | 27 Neka se i tvoj glas čuje! =) | P | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



da ili ne?


Pisat ću:
-dok se srce ne bude odviše steglo
-dok ruka ne okameni
-dok olovka ne bude podrhtavala na papiru
-dok budem imala kome pisati

Ne sanjaj svoj život, nego živi svoj san!



Koliko vas je od 19.5.2006.
Free Web Site Counter


...ja...

Mjesto odakle dolazim nije važno, pa čak ni koliko godina imam. Bitno je moje srce, moja razmišljanja i ono što predstavljam. Poklanjam vam dušu na dlanu, vi procijenite koliko ona zaista vrijedi...

Moj e-mail:
uvijek_svoja@net.hr, javite se...

Svakako posjetite croblogere. To je stranica koja će pomoći nama blogerima da si povećamo posjetu i broj komentara tako da dodamo svoj blog u blog direktorij. Također se mogu pronaći brojni tutorijali koji će sigurno pomoći blogerima u izradi boljeg bloga i pomoći oko stvaranja bolje blogerske zajednice sa što kvalitetnijim blogovima.

***


Kada sve, ko za inat krene po zlu dignem glavu visoko, najviše, ko da su najljepše pjesme za mene pjevane. Ne dam se,stisnem zube ko da je sva snaga svijeta u mojim rukama, od srca smijem se kad je najteže...

Jer ja se gorih ne bojim,još mogu svjetove lomiti, i sve dok postojim još mogu ponovo krenuti...

Tu u meni još ima snage za sve, dobre i loše dane, dok ima još imalo nade ja ću vjerovati...da sreća postoji...


¤ ZNAM; TI SI TU... ¤

Kad me okuje tama lancima
I samoća zaprijeti životom,
Kad me zagrli strah svojim rukama,
Znam, ti si tu...

Kad mi jeseni donesu suze
I tuga ostavi pismo ispred vrata,
Kad mi prijatelj okrene leđa,
Znam, ti si tu...

Kad mi svijet zaboravi ime
I zadnja zvijezda zatvori oči,
Kad se izgube stope na putu,
Znam, ti si tu...

Kada djetinjstva izbljedi sjaj
I sjećanja zauvijek odu,
Kada jutro mi donese kraj,
Znam, ti si tu...

Meni prekrasna pjesma koju je napisala autorica ovog bloga. Svakako posjetite!


ANĐELI

Anđeli ne plaču,
anđeli ne padaju s neba.
Anđeli su na Zemlji,
u svakoj osobi u kojoj
ima trunku dobra.
Anđeli su tu da nas tješe,
da nas usreće.
Anđeli su tu da zle osobe
skrenu na pravi put.
Anđeli su osobe koje vole druge.
Anđeli su ljudi koji
spašavaju svijet.
By: Lidya

Pjesma koja bi trebala svakoga potaknuti da i sam postane anđeo, širi smijeh i pomaže drugima, jer anđeli su tu, u nama...